Rezervirajte svoj boravak u Palači Pucić
Corner Deluxe Room
Veće sobe s kutnim pogledom i tri prozora pružaju prekrasan pogled na središnju gradsku zelenu tržnicu na Gundulićevom trgu i slikovite kamene ulice Starog grada. Elegantno opremljen antiknim namještajem i modernim sadržajima.
VELIČINA: ca 25-30 m2
ZNAČAJKE: TV ravnog ekrana, klima uređaj, mini bar, sef, radni stol, king size ili dva odvojena kreveta s hipoalergenskim madracem i pernatim jastucima
KUPAONICA: kada, grijani stalak za ručnike, sušilo za kosu, umivaonik, papuče
Naše sobe i apartmani nose imena najpoznatijih Dubrovčana, kao dom njihovom duhu i živoj baštini koju su u nasljeđe ostavili gradu.
Marin Držić
Raskošan duh renesanse
Rođen u bojnoj uglednoj dubrovačkoj obitelji, koja je već dala jednog pisca, Držić je školovan i zaređen za svećenika — poziv koji se pokazao prilično neprikladnim njegovom buntovničkom temperamentu. Godine 1538. Držić je poslan u Siennu u Toskani da proučava crkveno-kanonsko pravo. Iako su njegovi akademski rezultati bili prosječni, njegova ekstrovertirana i topla osobnost zarobila je srca njegovih kolega studenata i profesora, čime je dobio mjesto rektora doma studenata Sveučilišta. Ipak, Držić se našao neprilagođenim akademskom putu te se 1543. vratio u Dubrovačku Republiku. Poznat po prijateljstvu s skitnicama i pustolovima, urotnicima i odmetnicima, Držić je zarađivao za život kao tumač, pisac i crkveni glazbenik. Svojom snalažljivošću dobio je znakovit nadimak – vidra. Ostavština Marina Držića vjerojatno je najljepši renesansni književni opus u Hrvatskoj. Njegove pastorale i komedije jednostavno vrve bujnim životom, duhovitošću i humorom, slaveći ljubav, slobodu i iskrenost i ismijavajući sitne tiranine, one su danas svježe i pronicljive kao što su bile prije nekoliko stoljeća.
Ivo Vojnović
Zlatni listovi slavne prošlosti
Poznati dubrovački književnik Ivo Vojnović rođen je 1857. godine u Dubrovniku, u to vrijeme u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Njegova majka Maria de Serraglie bila je plemenitog firentinskog porijekla, dok je njegov otac Konstantin Vojnović bio potomak srpske plemićke kuće Vojnović. Iako je veći dio djetinjstva proveo u Splitu i mnogo putovao, njegov rodni grad i njegova bogata povijest uvijek su ostali u središtu njegova književnog stvaralaštva. Pravnik po vokaciji, Vojnović je autor drama naturalističkog kroja, nadahnutih književnom i domoljubnom tradicijom Dubrovačke Republike. Najpoznatiji je po drami Dubrovačka trilogija iz 1902., jednoj od najboljih i najljepših hrvatskih drama svih vremena. Ovaj dramatični triptih protkan je simbolikom lovora, artemizije i vrijeska – svaki je hommage slavnoj dubrovačkoj prošlosti.
Benedikt Stay
Molba za studiranjem
Posebno je zanimljiv svaki pod tak o Benediktu Stayu jer se do danas ni je uspjelo prepoznati ni jedno od njegovih djela koja su spominj li stariji pisci. Iz molbe upućene 1680. godine dubrovač kom Vijeću umoljenih u kojoj traži da mu se dopus ti odlazak u Italiju, gdje bi se školovao, doznajemo da je bio u državnoj službi. Prema odobrenju Vijeća Stay je tri godine boravio u Napulju, Rimu, Bolonji i Parizu. Nakon povratka 1683. godine živio je vrlo kratko, ostavivši iza sebe tek nekoliko djela, koja su se nakon njegove smrti zagubila.
Sebastijan Slade
Fontana inspiracije
Sebastiano Dolci bio je dubrovački teolog i povjesničar. Rođen 1699. godine, s 14 godina pristupio je franjevcima. Kao jezikoslovac posvetio je mnogo vremena proučavanju hrvatskoga jezika. Njegovo najpoznatije djelo, Dubrovačka književna kronika, predstavlja čak 271 književnika Dubrovačke Republike – svjedočanstvo plodne i žive književne produkcije u ovom malom, ali svjetski poznatom srednjovjekovnom gradu-državi, vječnom vrelu umjetničkog nadahnuća. Jedan od njegovih religioznih epigrama sadrži sljedeći stih: Zovem se fontanom, a ipak živim u prozirnim valovima koji vječno teku.
Ruđer Bošković
Nevidljiva sila koja nas sve povezuje
Jedan od najpoznatijih europskih znanstvenika svoga doba, Ruđer Bošković, rođen je u Dubrovniku 1711. Briljantni polihistor i školovani isusovac, Ruđer Bošković je napravio ključna otkrića u mnogim područjima, uključujući matematiku, mehaniku, astronomiju, geodeziju i optiku. Bošković je priznat kao autor modela prethodnika Bohrovoj teoriji atoma. Dobitnik Nobelove nagrade Werner Heisenberg nazvao ga je hrvatskim Leibnizom, dok je kemičar Harold Hartley tvrdio da je Ruđer Bošković bio jedan od najvećih intelektualaca svih vremena. Nietzsche je Boškovićevu prirodnu filozofiju smatrao najvećim trijumfom nad osjetilima ikada postignutim na Zemlji. Neumoran i briljantan u svojim znanstvenim traganjima, ali skroman u svakom pogledu, Bošković je slavno rekao: U usporedbi s cjelokupnom prirodom, trun znanja koji smo stekli manji je od zrnca prašine u usporedbi s vidljivim svemirom.
Tomo Restić
Strastvena ljubav prema glazbi
Jedan od najpoznatijih dubrovačkih glazbenika i skladatelja Toma Restić poznat je i kao Tomasso Resti. Rođen u Napuljskom Kraljevstvu oko 1770. godine, 1790. godine preselio se u Dubrovnik, gdje se oženio i ostvario plodnu glazbenu karijeru dugu više od 30 godina. Dokumenti iz Franjevačkog glazbenog arhiva Male braće otkrivaju da je Restić često bio naručen kao glazbenik i skladatelj te da su ga nazivali maestro di capella. Svestrani instrumentalist, Restić je svirao orgulje u crkvama i violu u Kneževom orkestru. Skladao je oko 60 djela, uključujući mise i druga crkvena djela, kao i svjetovne arije, komornu glazbu poput kvarteta i jednu simfoniju. Jednu od svojih arija za glas i klavir Restić je posvetio Jeleni Pucić Sorkočević, plemkinji koja je inače prva hrvatska skladateljica, cijenjena zbog svoje dostojanstvenosti, elegancije i stvaralačkog duha.